Iranski bāgh (vrt)
Ove žene stvorio ovih vrtova kako bi se osigurala, u zdravom i utješno okruženju, stalnu dostupnost hrane, kao i da odgovori na potrebu da se moći računati na naselje u periodu trudnoće. Drugu svrhu ove kreacije je da podstakne nomadski ljudi, stalno u potrazi za lovišta ne tukli, da se posvete poljoprivredu i stočarstvo. Kasnije, ovo Bāgh takođe su preuzeli dekorativnu i estetsku funkciju.
Prema raznim arheološkim dokazima, najstariji model chahār bāgh pronađen je u Pāsārgād-u i predstavlja jednu od inovacija u periodu Kira Velikog.
Kako Arthur Pope navodi: "U uglu uma svakog iranskog, postoji bašta". U mitovima drevnog Irana, čempres je bio najsvetiji od drveća. Kaže se da je Zoroaster zasađeno dva čempresa u Kashmar, koji bi od sada biti stara tri hiljade godina, sa svoje ruke. Čak i Ahemenidski kraljevi smatraju čin poseda čempresa golim rukama kao izvor ponosa. Kasnije, u islamskom misticizmu, to će biti ravno drvo koje se smatra svetim. Osim toga, lišće ovoga će se upoređivati sa rukama. Na isti način, muslimani smatraju da zelena boja predstavlja boju prosperitetne vegetacije i regeneracije prirode.
Il Bāgh To je za Irance sveti okruženju, preobraženje raja, čija je simboličan i mističan smisao je jednako značenje samog života, na krajnji cilj, prethodno postojanje, vječnost, zemaljskog manifestacija nebeskog svijeta.
I chahār tāgh i chahār bāgh Iranci, sa svojim podjela na četiri mjesta, se ponavljaju iranski arhitekture i zasnivaju se na koncepciji svijeta podijeljena na četiri ugla njegovih drevnih Iranaca.
I Bāgh Iranci su izgrađeni sa različitim vrstama vegetacije, uglavnom u ravninama, na padinama brda ili oko ribnjaka. Na kraju ove faze zgrade su izgrađene u ovom okruženju.
Da bi se pristupilo svakom prostoru, neophodno je prolazak kroz druga mesta; sve to, da odražava koncepte kontinuiteta i hijerarhije vezane za razmišljanje o svetu io duhovnom i društvenom sistemu koji je tipičan za Irana.
Osnovna struktura a Bāgh Iranac ima ulaz i vanjsku fontanu. Jednom su prošli vestibule i glavnu osu (masir-e chahār bāgh), stižete do glavne zgrade.
ovo Bāgh, u zavisnosti od okruženja, vegetacije i funkcije, deli se na: bāgh-e miveh (voćni vrt), bāgh-e tafarrojgāh (rekreativna bašta), khāne bāgh (vrt koji sadrži kuću unutar nje), bāgh-e sokunatgāhi-hokumati (bašta koja se koristi i za rezidencijalne i vladine aktivnosti), bāgh-e hokumati (bašta koja se koristi za vladine aktivnosti) e bāgh mazār (bašta koja sadrži grobnice).
I Bāgh i drugi iranski umjetnosti duboko su isprepleteni, do te mjere da su metafore i poređenja koje koriste vrtova, cvijeća i biljaka uključenih u iranski poeziji posebno mjesto.
Il Bāgh često se nalazi u miniaturi i na iranskim tepisima. Jedan od prvih tepiha koji prikazuju a Bāgh to je bio Farsh-e Bahārestān, Tkiva - u cilju Khosrow II - sa svile, zlata i srebra i ukrašena dragim kamenjem, koji je dominirao u ogromnom sali Taq Kasra.
Neki slavni primeri Bāgh Iranci su: Bāgh-e Eram, Jahān Namā, Bāgh-e Nārenjestān-e Qavām u Shirāz; Chahār Bāgh, Bāgh-e Hasht Behesht (neki od vrtova koji datiraju iz vremena Safavida) a Esfahan; Bāgh-e Elgoli u Tabriz; Bāgh-e Fin u Kāshan; Bāgh-e Shāhzādeh do Māhān (Kermān); Bāgh-e Dowlatābād u Yazd; Bāgh-e Golshan u Tabasu.
