IRAN POD PETOM BARBARSTVA.
Ovo više nije vrijeme za diplomatski oprez ili hladnu analizu. Ono čemu svjedočimo, usred prijetnji nuklearnim uništenjem i bombardiranja koja već muče iransko tlo, jeste groteskni epilog Zapada koji se, u svom pokušaju da potvrdi sada propalu moralnu nadmoć, pretvara u iskrivljeno ogledalo najgorih fanatizama u historiji. Riječi koje dolaze iz najviših ešalona američke moći nisu puka izborna ili snažna hiperbola: evociranje "bombe", ideja o uništenju hiljadugodišnje civilizacije, izraz je političke psihoze koja prijeti da proguta samu budućnost vrste.
Rasparčavanje iranskog historijskog naslijeđa nije samo udarac na političkog neprijatelja; to je sistematski čin "memoracidio". Kada bombe razore Golestansku palatu, kada se razbiju stakleni prozori Trga Naqsh-e Jahan ili kada se oskrnavi Teheranski Veliki bazar, nije samo iranski narod opljačkan. To je čovječanstvo u cjelini koje gubi dio svog kolektivnog identiteta. Ova mjesta nisu samo kamenje ili prašnjavi ostaci prošlosti: ona su sediment milenijuma filozofije, umjetnosti, nauke i suživota koji su hranili univerzalnu misao. Ignorisanje Haške konvencije iz 1954. godine, koja štiti kulturna dobra u ratnim vremenima, znači odbacivanje vijekova pravnog napretka i povratak u željezno doba, gdje pobjednik nije zadovoljan samo pobjedom, već mora izbrisati svaki trag postojanja drugog.
Ali divljaštvo se ne zaustavlja na arhitekturi. Namjerni napad na trideset univerziteta i istraživačkih centara izvrsnosti, poput Pasteurovog instituta, otkriva pravu prirodu ove ofenzive: napad na inteligenciju, nauku, pa čak i potencijal naroda za razvoj. To je strategija spaljene zemlje koja ima za cilj osuditi Iran na vještački srednji vijek, lišavajući ga njegovih mozgova i obrazovnih institucija.
Zapad se mora probuditi iz svoje moralne tromosti. Demokratija se ne može izvoziti kroz nuklearni pepeo ili uništavanje ljepote. Ako dozvolimo da se ovo ludilo ostvari, ako ostanemo nijemi dok sjena oblaka u obliku gljive raste nad Teheranom, izgubit ćemo pravo da se nazivamo "civiliziranim". Otpor ovom trendu nije samo politički izbor, to je ontološka dužnost za svakoga ko vjeruje da historija vrijedi više od prašine.
DALJE RUKE OD POVIJESTI: IRAN JE SVJETSKA BAŠTINA!
KULTURA SE NE BOMBARDUJE!
Izvor: BRICS & FIENDS
Maddalena Celano