Abu Hamed Mohammad Ben Mohammad Ben Ahmad Ghazali
Abu Hamed Mohammad Ben Mohammad Ben Ahmad Ghazali, (1058.-19. Decembra 1111.), učenjak, filozof, govornik, pravnik, jedan je od najvećih mistika islama koji je u Iranu i gradu Tusu proširio svoju viziju svijeta. Njegov život imao je vrlo različita razdoblja. Utjecajna ličnost i uvjerenja Gazalija uvijek su bili uzrok oprečnih mišljenja i o njemu postoje različita gledišta. Njegovi stavovi doveli su do velike promjene kod mnogih muslimana, kako među običnim narodom, tako i među književnicima. Taj je utjecaj bio takav da se i danas mnogo raspravlja o njemu i njegovim knjigama. Mnoga Gazalijeva pisana djela ostaju među kojima je najvažnija i najutjecajnija knjiga "Tahāfut al Falāsifa" (Nesuvislost filozofa) u kojoj se protivi filozofija, filozofska uvjerenja i metode i „Iyhā olum-e al-din“ (Oživljavanje religijskih nauka) pronađeni u odjeljku o sufizmu i etici pisanja. Gazali je napravio sintezu ove knjige u posljednjem periodu svog života koji je poznat pod nazivom „Kimyā-ye sa'ādat“ (Alkemija sreće). orijentalisti i pisci kao što su McDonald, Ignaz Goldziher, Louis Massignon, Asin Palacios, Montgomery Watt, Maurice Bouyges, Michel Allard i Abdel Rahman Badawi istraživali su njegove publikacije; u knjizi "Mualefāt Al-Ghazāli" (Sastavi Ghazālija), djelu Abdela Rahmana Badawija, objavljenom 1960. godine, spominje se 457 važnih tomova, a drugi se pripisuju Ghazāliju, od kojih su 72 zasigurno njegova. Gazalijeva djela možemo podijeliti u pet perioda njegovog života:
1. Radovi iz godina učenja
2. Oni iz prvog perioda nastave i argumentacije
3. Oni iz perioda izolacije i uklanjanja iz društva
4. Povratak u društvo i drugi period nastave i argumentacije
5. Poslednjih godina života
Mjesto groznice Ghazāli nalazi se u Tābarān Tus u Iranu.
SEE ALSO