Perzijski tepisi

POREKLO TORBE

U dolini Pazyryk, prvi ručno zamršeni tepih pronađen je u gotovo savršenim uslovima, jer ga je sačuvala gusta ploča leda koja ga je štitila već stoljećima. Atribucija ovog tepiha bila je predmet brojnih debata među naučnicima i naučnicima od njenog otkrića. Na kraju je utvrđeno da je njegovo porijeklo moralo biti perzijsko, s obzirom da je, iako je pronađen na tisućama kilometara od teritorija drevne Perzije, pazyryk tepih otkriven u skitskoj grobnici.

Skiti su bili stanovnici Bliskog istoka koji su porijeklom sa sjevera Irana i neprestano trpili utjecaj perzijskih običaja. Na osnovu naknadnih otkrića napravljenih tokom godina, možemo reći da, ako analiziramo povijest bliskoistočnih populacija u periodu prije petog stoljeća prije Krista i to prije ere Pazyryk tepiha, vidljivo je kako su narodi Mezopotamija je posedovala sve prerogative neophodne za prolazak perioda sjajnosti u istoriji orijentalnog tepiha.

Kada je prisutnost tepiha već uspostavljena u mezopotamskim civilizacijama, ostaje da se utvrdi kada je uvedena u Persiju, neprikosnoveni epicentar rukotvorina tepiha koji je duboko povezan sa perzijskom istorijom i doživio iste evolucije i involucije. Vrlo je vjerovatno da su čak i prije Cyrusa Velikog, perzijski nomadi znali za korištenje zamršenog tepiha, ali gotovo sigurno nije bilo pravog rukotvorstva, a funkcija tepiha bila je praktičnija nego umjetnička. Jedno je gotovo sigurno, da je grob Cyrusa Velikog u Pasargade bio prekriven dragocjenim tepisima. Nema citata koji potvrđuju prisustvo tepiha u vrijeme vladavine drugih Ahemenidskih vladara, niti postoje pouzdani citati o postojanju ove umjetnosti za vrijeme vladavine dviju uzastopnih dinastija, one Seleukida i Partija. Međutim, postoje dokumenti o postojanju tepiha u periodu dinastije Sasanid i upravo je ova dinastija ušla u povijest kao možda najdragocjeniji od svih vremena: Bahar i Cosroe ili «Izvor Cosroe».

Sasanidsku dinastiju je pratio period uticaja arapskih kalifa. Tokom vladavine kalifa u Bagdadu, nekoliko arapskih istoričara posjetilo je Persiju i spomenuli tepihe među artefaktima tih regija; posebno one koje se proizvode u regionu Horasana, koje je i danas poznato kao centar za proizvodnju tepiha.

Nakon vladavine kalifa usledio je period od skoro dva veka, od kojih se veoma malo zna o ovom obliku zanata, čak i sugerišući da je umetnički tepih skoro nestao. Nakon dugog perioda zaborava, zemlju su osvojili Seldžuci, turska populacija koja je bila izuzetno osjetljiva na svaki oblik umjetnosti. U provincijama Azerbejdžan i Hamadan, gde je uticaj Seldžuka bio veći, turski čvor se i danas koristi.

Počelo je u periodu od devastacije sa dolaskom horde Džingis Kan i možete biti sigurni da, kao Mongoli divljak ljudi, nisu znali perzijski umjetnosti, koji najvjerovatnije su uzgaja samo nomadskim plemenima.

Međutim, vremenom na mongole uticala je zemlja koju su osvojili i to bi objasnilo zašto je palata Tabriz Il-Khani Ghazan Khan imala pod potpuno pokrivene tepisima.

U to vrijeme počeo je fundamentalni period u istoriji zemlje: zapravo, nakon više od sedam stoljeća stranog vladanja, nacionalna dinastija je preuzela vlast i preuzela vlast, dinastiju Safavid. Oslobađanje od stranca stvorilo je novu fermentaciju širom zemlje, zbog čega su sve persijske umjetnosti doživjele trenutak ponovnog rođenja. Šah Ismail je olakšao oporavak tradicionalne umjetnosti stvaranjem zanatskih centara u gradovima za proizvodnju tepiha u kojima su se okupili najiskusniji majstori iz sela koji su pod vodstvom minijaturnih majstora zamislili tepih koji su učinili ovu vrstu perzijskog zanata tako poznatom. Prvi konkretni dokazi o postojanju tepiha datiraju iz tog vremena i ima više od 1500 primjeraka iz ovog perioda koji su sačuvani u raznim muzejima svijeta.

Među najvažnijim primercima moramo spomenuti tepih koji se nalazi u Ardebil džamiji, čuvanoj u Londonu u Muzeju Viktorije i Alberta, kao i na lovu koji se nalazi u muzeju Poldi Pezzoli u Milanu.

Pod vladavinom velikog šaha Abasa, perzijski tepih širio se u Evropi i stekao slavu i slavu u vrlo kratkom vremenu. Šah Abas je preselio kapital kraljevstva u Isfahan, gradeći ono što se i danas smatra jednim od najljepših trgova na svijetu. Pitao je svoj dvor za najbolje zanatlije i dizajnere koji su stvarali tepih retke ljepote, gotovo sve na svilenim nitima, vrlo često u zlatu i srebru.

Sa završetkom Safavidska također je došao do zaključka dvorskog period perzijski tepih, koji je počeo da cveta u poslednjoj četvrtini devetnaestog stoljeća, uglavnom zahvaljujući Tabriz trgovaca koji je otvorio put za izvoz u Evropu preko Istanbula.

U 1925 došao na vlast Reza Shah, osnivač dinastije Pahlavi, dinastije koja je dala veliki podstrek zanata tepiha stvaranja pravi carski tvornice gdje ih je zamršen uzoraka dostojna velikog perzijski tradiciju.

DEKORACIJA

Orijentalni tepisi mogu se podijeliti prema svom dizajnu u dvije velike grupe: one sa geometrijskim dizajnom i one sa krivočelnim dizajnom, poznatim kao cvjetni tepisi. Ukratko rezimirajući razliku između ova dva tipa, pre svega možemo reći da su geometrijski tepisi izražaj ukusa, dok su cvetni izrazi umetnosti. Geometrijski tepisi, zapravo, odražavaju ukus rukotvorstva ili plemena porijekla, dok su cvjetni tepisi radovi islamske umjetnosti i imali su, kroz stoljeća, istu evoluciju i involuciju različitih izraza same umjetnosti.

Geometrijski tepisi su svi tepisi koji su ukrašeni linearnim elementima sastavljenim od vertikalnih, horizontalnih i kosih linija. Cijeli crtež je vrlo jednostavan i često se sastoji od ponavljanja istog motiva. Uglavnom se radi o tepisima koji su vezali nomadska plemena, mada se ovaj dizajn nalazi iu nekim malim selima u kojima su, zbog udaljenosti od većih centara, ukras tepiha ostao primitivan. Prvi tepisi bili su zapravo geometrijski dizajni, dok su oni cvjetnog tipa tek od šesnaestog stoljeća. Motivi geometrijskih tepiha su praktično izvučeni iz memorije, a to olakšava atribuciju plemena ili mjesta porijekla.

Tepisi s cvjetnim ili krivudavim dizajnom pojavljuju se na sceni na početku dinastije Safavid, koja zasigurno nije mogla biti zadovoljena s tepihom kvrgutih nomadima i seljacima. Tako su rođeni prvi zanatski centri u kojima su bili vezani cvjetni tepisi. nomadi i seljaci su prebačeni u gradove, a pod kontrolom gospodara preuzeli su radove bogato ukrašenih tepiha koji su u vrlo kratkom vremenu dali veći prestiž i prestiž islamskoj umjetnosti.

Cvetni tepisi, kao i sva islamska umetnost, dostigli su vrhunac za vreme vladavine Šah Abasa I i ovaj period raskošnosti se nastavio sve do invazije Avganistanaca na Persiju, što je oko stotinu godina nakon njegove smrti velikog Šaha.

Glavna razlika između nomadskog i zanatskog rada leži u funkciji koju majstor crtač zauzima, ustad na perzijskom. Jer, ako se nomadski tepisi nose iz memorije ili izvire iz mašte osobe koja upravlja tepihom, dizajn cvjetnog tepiha se umjesto toga izvodi na kartonu i pažljivo se reproduciraju od strane obrtnika koji su uključeni u knotting. Njihov rad rješava se jednostavnim ručnim izvođenjem, dok se umjetnička vrijednost mora priznati ustadima koji su dizajnirali i obojili karton.

RAZLOZI

Dekoracija orijentalnih ćilima sastoji se od sličnih motiva koji se često nalaze u uzorcima različitog porijekla. Međutim, motivi se mogu podijeliti u tri glavne skupine: motivi polja, obrubni uzorci, ukrasni motivi.

U tom smislu, ako bismo htjeli produbiti diskusiju, morali bismo se dugo zadržavati, a to nije pravo mjesto. Ali evo kratkog opisa ovih raznih razloga.

Motivi polja imaju posebnost ponavljanja istog dizajna nekoliko puta dok se ne ukrasi cijeli tepih. Postoje razne vrste: od boteha, poznatog i kao crtež badema, čiji oblik nalikuje kapi vode sa gornjim dijelom okrenutim s jedne strane, do gul, koji na perzijskom znači cvijet i koji ima osmerokutni oblik, ali se može značajno razlikovati od područja do područja; iz heratije, sastavljene od centralne rozete zatvorene u rombu sa još dvema manjim rozetama na krajevima i duž četiri strane, četiri izdužena lišća podsjećaju na oblik ribe, joshaghan, formiran nizom rombova ukrašena stiliziranim cvijećem.

Perzijcima su veoma dragi granični obrasci, koji, kako mu ime kaže, ukrašavaju bočne trake mnogih tepiha različitog porekla. I u ovom slučaju postoje sve vrste: cufica granica, koja svoje ime duguje sličnosti svojih motiva sa Kuficovim pismom; ivica rubnih listova, oblikovana nizom nazubljenih listova raspoređenih koso; granica herati koja je potpuno drugačija od polja herati i sastoji se od rozeta i cvijeća koje se izmjenjuju jedna sa drugom i iz kojih se cvjetaju grane.

Međutim, moramo se fokusirati na veoma važan aspekt granica. U stvari, u granicama mnogih tepiha nalaze se i natpisi koji sadrže citate iz Kurana, poetske stihove, posvete, a ponekad i naznaku porijekla tepiha i period u kojem je proizveden. Datumi su očigledno izraženi prema islamskom kalendaru, a da bi se muslimanska godina pretvorila u odgovarajuću godinu zapadnog kalendara, mora se napraviti niz ne-jednostavnih proračuna.

Takođe treba reći da je granica tepiha, pored glavne trake, uvek sastavljena od nekih sekundarnih traka koje okviruju glavni. Čak i sekundarni okviri imaju neke tipične ukrasne motive u tepisima različitog porijekla, među kojima moramo zapamtiti: motiv sastavljen od niza malih dijamanata različitih boja koji generalno definira glavni pojas granice; motiv sastavljen od poravnanja rozeta između kojih prolazi cvjetna grana (to je motiv koji se nalazi u mnogim sagovima različitog porijekla i interpretiran je na vrlo različite načine, od bogate i cvjetne izvedbe tipične za Kašan, do izuzetno linearni od Kazaka); motiv se sastoji od romba i trokuta sa zajedničkim vrhom koji se ponavlja sa svojim različitim elementima jedan pored drugog duž cijelog vanjskog okvira nekih tepiha.

Motivi dekoracije su oni crteži, česti u primercima različitog porijekla, koji služe za završetak ukrašavanja polja i granice. Najpoznatiji motivi dekoracije su osmokraka zvijezda, rozeta, razne vrste grčkog (uključujući zakačenu poznatu kao "trkaći pas") i svastiku.

Da zaključimo, mora se reći da nažalost u Iranu, u poređenju sa prije deset godina, postoji samo jedna petina laboratorija specijaliziranih za uvezivanje tepiha. Stvarno zabrinjavajuća i prilično iznenađujuća figura. To se, međutim, može objasniti ako se uzme u obzir žestoka konkurencija s kojom se zemlja suočava; konkurencija koja dolazi uglavnom iz zemalja kao što su Indija i Pakistan. Međutim, u obrani izvornih perzijskih ćilima, mora se reći da odmah uočavamo razliku, koja je prije svega u izboru materijala koji je, u iranskim tepisima, gotovo uvijek odlične kvalitete. Očigledno ima i tepiha i sagova u Iranu, i uvek treba da pokušate da dobijete savet od nekoga ko je zaista stručan u ovoj umetničkoj formi pre nego što ga kupite.

Pored ovog kratkog opšti vodič o izuzetno složen oblik umjetnosti koje se bave naučnici i stručnjaci iz cijelog svijeta, što je ponovio da oni koji žele kupiti tepih u Iranu ne bi trebao biti sadržaj sa nekoliko opšte napomene, ali treba da se obrate oni od tepiha to stvarno znaju.

U pojedinačnim poglavljima posvećenim različitim regionima zemlje, s vremena na vrijeme će se opisati posebnosti tepiha tih specifičnih područja. Ovo je način gledanja na zemlju sa druge tačke gledišta, prilično tehničke i složene, ali svakako od velikog interesa.